Jezero Bled sam dugo htjela posjetiti, baš zbog tog simpatičnog sitnog otoka, te posebne zelenkasto-plave boje jezera i okolnih dvoraca. Bled je mali grad u Sloveniji, a najpoznatiji je po prekrasnom istoimenom jezeru.
Do Bleda se može doći busom od Zagreba do Ljubljane (2.30 h vožnje i košta oko 10 eura) te od Ljubljane do Bleda (1-1.15 h cijena povratne karte oko 6 eura). Busevi voze često na obje relacije.
Došavši na Bled, prvo što sam htjela je vidjeti pogled na taj maleni otok. Krenule smo u dvorac koji nam se činio kao logičan izbor, međutim ulaz se naplaćuje 11 eura i bio je krcat turistima. Dvorac ponosno stoji na stijeni od 11. stoljeća i kao takav je najstariji slovenski dvorac. Ipak smo odlučile prošetati i naći pogled na otok besplatno. Penjale smo se kroz neki šumarak, pratile brdovit put, bježale od kojekakvih buba, i nakon 15ak minuta prljanja bijelih patika našle smo se na vidikovcu. Pogled je bio veličanstven i vrijedan svakog uzdisaja zbog vlastite nekondicije. Prekrasna boja jezera, otok s crkvicom, šuma iza otoka – pogled vrijedan million bucks!
Zatim smo se spustile dolje i odlučile otići na kavicu u jedan od restorana oko otoka. Cijene nisu strašne kao što sam mislila, kokteli su oko 5-6 eura, Cedevita 2.50 eura, kava 1-2 eura, sladoledi oko 3 eura. Wc se ne plaća ako zatražite ključ iz kafića, u protivnom košta 1 euro.
Tu smo malo chillale i odlučile otići čamcem do tog famoznog otoka (koji glasi kao jedini pravi otok Slovenije). Došle smo do mjesta za iznajmljivanje čamaca odmah na ulazu Bled i pitale koliko košta vožnja i koliko traje. Kaže dečko koji iznajmljuje čamce da je vožnja 20 eura po čamcu za sat vremena. Podijelimo to na nas dvije, to je 10 eura po glavi. Čamac se mora vratiti u roku od sat vremena (ako zakasniš do 20 minuta neće ti naplatiti više) a ako se prekorači taj vremenski interval, plaća se +10 eura po satu, objašnjava nam. Antitalent za koordinaciju i sport, već sam znala da ako ja to veslo uzmem u ruke, neću se ni isparkirat’, a kamo li odveslat’ do otoka i natrag u tih sat vremena. Kaže dečko, ako znaš veslati, treba ti 20 min do tamo i 20 za nazad. ”Šta ako ne znamo veslati?” ”E onda se vidimo sutra!” nasmije se lik i odgurne nas u čamcu u smjeru otoka. Ja tu već počnem paničariti, budući da mi je prvi put da veslam i da pojma nemam ni šta da radim, već zamišljam kako tonemo lagano dolje. Prijateljica je imala nešto iskustva pa sam joj prepustila taj časan čin veslanja do otoka. 😀 bilo je mukotrpno, trebala se uspostaviti ravnoteža, trebalo je doć, brate, do tog otoka!
Tu mi jedna stvar nije bila jasna – svugdje vidim fotke iz čamca, svi veslaju kao lagano, opušteno, svi se tamo slikaju, a ja si samo mislim PA KAKO?! Ja da sam sama sjela u taj čamac, ne bi nigdje ni došla. Kao još trebaš veslati unazad! Zašto nitko od njih nije prvo mislio na našu sigurnost i rekao da veslanje i nije baš za svakoga? 😀 Ali dobro, valjda nisu svi antitalenti kao ja. Imaju tamo i čamci gdje te vozi vodič, ali za duplo skuplje i to su veći, turistički čamci. Mogu te odvesti i do crkvice i okolo jezera. Tu velikodušnu ponudu nisam dovoljno istražila jer sam, oprostite mojoj mladosti, kao i uvijek reagirala spontano u trenutku te brzo odlučila da možemo mi u taj čamac pod sloganom ”kad mogu svi, možemo valjda i mi.”. Hrabra prijateljica took one for the team te je uložila napor u veslanje. Dobro smo se nasmijale, tu i tamo nešto proklinjale, vidjele dvorac i otok iz druge perspektive i budući da je brzo isteklo tih sat vremena, morale smo već natrag kako ne bismo ovu simpatičnu avanturu platile još više. Malo su nam se dečki koji tamo rade smijali, ali sve je dobro što se dobro svrši 😀
Na otoku se nalazi poznata crkva Marijina Uznesenja te muzej, kafić, suvenirnica i 99 stepenica, za koje kažu da je tradicija da mladoženja prenese svoju mladu preko svih 99. Ulaz na otok se ne plaća (osim čamca do otoka), a ulaz u crkvicu se plaća. Barokna crkva je sagrađena u 17. stoljeću, ali se na tom mestu nalazila stara crkva iz 9. stoljeća. U velikom zvoniku se nalazi takozvano ”zvono želja” i legenda kaže da će vam se ispuniti želja koju poželite kad povučete zvono. Da bar sve tako funkcionira… 😀
Na Bledu stvarno ima puno toga za vidjeti i obići. Osim dvoraca, nude se i drugi zabavni sadržaji kao viteške bitke, streljičarstvo, zabave ljudi obučenih u tradicionalne nošnje, taverne, restorani i kafići…a ako ništa od toga nije vaš đir, možete jednostavno chillati pored jezera na jednoj od klupica ili se diviti prekrasnom jezeru iz nekog od kafića. Možete se prošetati dugačkom stazom koja se proteže oko cijelog jezera i pruža pogled na prekrasnu prirodu gdje god se osvrneš oko sebe.
Tu se lako se može provesti cijeli dan, a da ni ne skužiš da je vrijeme prošlo. Idealno bi bilo napraviti i neki piknik tamo za vrijeme lijepog vremena. Nisam još bila zimi, ali sam vidjela veličanstvene slike Bleda tijekom zimskih mjeseci i još uvijek sam bila oduševljena. Čula sam da je doduše česta magla iznad jezera i da to sprječava ovaj veličanstven pogled koji smo mi imale.
U Bled bih se htjela vratiti jer osobno smatram da mi 1 dan nije bio dovoljan da se doživi sva ta ljepota ovog jezera.
Ovdje možete naći informacije o Bledu i dodatne aktivnosti: http://www.bled.si/en/
Ako imate kakvih pitanja, komentara, želja i pozdrava, slobodno mi pišite 🙂
Živi bili do sljedeće avanture!
Incurable travelholic 